Varaždinski plac – sinonim za trud, skromnost i marljivost punih 475 godina

475 godina rada Varaždinskog placa bila je prava pozivnica da i nas dvije novinarke u začetku krenemo u avanturu Varaždinskim placom koji je u subotu, 13. rujna 2025. godine, pretvoren u pravo središte tradicije, veselja i natjecateljskog žara. 

Proslava Dana Varaždinskog placa donijela je tradicionalno natjecanje u pripremi kotlovine, koje je privuklo mnoge ljubitelje kulinarstva i posjetitelje željne druženja na otvorenom uz domaće specijalitete. Natjecanje je trajalo od 8 do 13 sati, a za to vrijeme intervjuirali smo prošlogodišnje osvajače 3. mjesta te ovogodišnje pobjednike natjecanja u pripremi kotlovine Caffe Bar Larry.

Dobar Vam dan! Ukratko nam se predstavite.

„Ja sam Dalibor iz Varaždina, naša ekipa je Caffe Bar Larry. To je jedan kultni kafić u Varaždinu.”

Svake se godine natječete u pripremanju kotlovine?

„Da, svake godine smo tu. Branimo i neku medalju od prošle godine gdje smo osvojili 3. mjesto. Prošle godine je natjecanje imalo humanitarnu notu za Društvo invalida Varaždin.“

„Kuhamo, družimo se, veselimo! Lijepo vrijeme je i to je super!”

Imate li donatora za pripremanje kotlovine?

„Meso smo svi dobili od mesnice Vugrinec. Ima svinjetine i kobasica.”

Kako se radi kotlovina?

„Prvo se zapeče meso na masti. Odvojimo ga sa strane da dobije taj šmek. Stavimo luk dinstat, pa jako puno povrća. Najvažnija stvar je da čim više povrća bude pa da dobije onda i gustoću. Imamo tu jedan tajanstveni sastojak, al’ to vam ne bum rekel. I evo polako se krčka i za nekih 3, 3 i pol sata bude gotovo.”

Nakon kotlovine krenule smo u potragu za domaćim proizvodima po kojima je Varaždinski plac daleko poznat i zbog kojih ima status Certificirane seljačke tržnice. Ovdje se kupuje izravno od proizvođača i dobivaju se najbolji domaći proizvodi. Kupnja na otvorenom uz živu glazbu tamburaškog sastava Maheri donijela je pravi užitak posjetiteljima Varaždinskog placa.

Pčelarstvo na placu

Posebno nas je privukao gospodin Ivan Nalesnik koji se već godinama bavi pčelarstvom te smo s njim ukratko porazgovarale.

Koji se proizvodi mogu kod Vas pronaći?

„Med, propolis, sirup od drenjka i pekmez od drenjka.”

Kako stojite s prodajom? Ima li zarade?

„Pa tak, i ne baš. Subotom da, ali ostale dane ne.”

Dolazite ovdje svaki dan? Prodajete li još negdje svoje proizvode?

„Tu sam svaki dan, osim ponedjeljka, tad sam s pčelama. Imam stacioniran i rotirajući pčelinjak. Samo prodajem u Varaždinu.”

Povrće

Gospođa Milica rekla nam je ponešto o OPG-u svoje prijateljice kojoj svake subote uskače u pomoć to jest pomaže joj prodavati proizvode.

Odakle ste? Što se najviše prodaje?

„Ja sam iz Varaždina. Pomažem kolegici kad imam vremena, svaku subotu.  Najviše se prodaje grincek, paradajz, krastavci… svega pomalo.”

Sve je domaće?

„Sve je domaće. OPG Kranjčec iz Bartolovca. To je obiteljski posao. Imamo svega, celera, zelja…”

„Najbolje kumice na placu!” dobacio je gospodin koji redovito svoje namirnice kupuje na Varaždinskom placu.

Bučino ulje i zelje

Kako su bučino ulje i zelje specijaliteti naših krajeva, pitale smo se što sve možemo saznati o tome iz prve ruke.

Odakle ste? Koliko ste dugo na Varaždinskom placu?

„Ja sam z Petrijanca. 30 godina sam ja tu na placu. Svakodnevno.”

Radite sami ili je cijela obitelj uključena?

„Cijela obitelj radi. Proizvodimo repu, zelje i bučino ulje.”

Dobro se živi od prodaje?

„Pa čujte, mučimo se. Kad su loše godine, ni nam je baš svejedno. Radimo, al’ slabo zaradimo.”

Naravno, kad je u pitanju zelje, morale smo porazgovarati i s nekim iz Vidovca. Ipak je to kraj poznat po zelju i ukusnoj sarmi.

Gospođa Josipa Ljubek bila je spremna odgovoriti nam na nekoliko pitanja.

Koliko dugo se bavite ovim poslom?

„Posao je tradicijski, počevši od djeda, tate. Sad se i sin uključio. Još malo pa bude i Zeljarijada. Sve je friško, kvalitetno, možete i isprobati.”

Koristite li u poslu mehanizaciju? „Da, da. Danas nema ništa bez mehanizacije. Dosta se ulaže, jako, jako puno.“

Mljekarstvo i mliječni proizvodi

Porazgovarale smo s gospođom Katicom i o tradicionalnim prgicama.

Pretpostavljamo da imate krave kod kuće.

„Tri krave, tri junice.

Teško radite?

„Težak posao. Od jutra do mraka, nema stanke. Tu se ne pita za praznik.”

Jeste li ovdje svaki dan? Prodaje se?

„Ne, ne. Tri puta na tjedan. Nekad je, nekad ne. Danas ima ljudi pa možda  bu nekaj.”

Ovo su domaće prgice? Kako se rade?

„Isto od toga svježega sira, kaj mi ostane pa se stavlja paprika i sol. Suši se i donese na prodaju.”

Cvijeće

Nakon povrća, voća i domaćih specijaliteta ispitale smo proizvođače kako je to baviti se uzgojem cvijeća. 

Odakle ste? Koje sve vrste cvijeća nudite?

„Iz Ludbrega sam. Pa sad imamo najviše maćuhice. Na proljeće imamo puno više sorti.”

Živite od toga?

“Je, živimo od toga. To je mukotrpni rad. Samo ja i supruga smo. Deca ne pomažu, oni se bave svojim poslovima. Problem je prodaja, a prodajemo samo tu v Varaždinu. Iza nas neće niko nastaviti.”

Da je bavljenje poljoprivredom težak posao, znale smo i prije istraživanja. No, ono što spaja sve proizvođače na tržnici jest upravo ono što čini Varaždinski plac; trud, skromnost i marljivost ovih vrijednih i poštenih ljudi.

Novinarke na terenu: Sara Košćak i Paula Šilec

Skip to content