Koordinatorica za opću akreditaciju Erasmus+ aktivnosti Gospodarske škole Varaždin Brankica Vrček i profesorica engleskog i španjolskog jezika Renata Mađarić provele su tjedan dana u španjolskoj školi IES Brianda de Mendoza u gradu Guadalajara u okviru programa Erasmus+ plus: praćenje rada. Od 21. do 24. travnja profesorice Vrček i Mađarić upoznale su se s radom navedene škole koja je odabrana kao primjer dobre prakse u radu s učenicima raznih nacionalnosti. Naime, grad Guadalajara udaljen je od Madrida pedesetak kilometara što tu cijelu središnju regiju čini logističkim središtem zbog dobre prometne povezanosti sa sjevernim i južnim regijama što za sobom povlači i potrebu za mnogo radne snage zaposlene u tom sektoru. Zbog svih tih razloga i škole na tom području su, u pravilu multikulturne.
Sama škola u Guadalajari osnovana je 1837. godine i nosi ime osnivačice samostana u kojoj je škola bila smještena. Tijekom godina mijenjala je mjesto u kojem se nastava održavala, a od 1972. godine djeluje na trenutnoj lokaciji. Školi je na čuvanje povjereno dosta povijesne baštine u vidu katalogizirane povijesne građe iz arhiva, biblioteke, kabineta biologije, kemije, poljoprivrede, namještaja i sl. Dosta navedenih predmeta izloženo je u školskim hodnicima i učionicama i predstavlja svojevrsni muzej koji je učenicima na raspolaganju i za korištenje u nastavi.
Školu pohađa skoro 2000 učenika počevši od 12. godine, dok gornje dobre granice nema jer postoji i obrazovanje odraslih. Uz obvezno srednjoškolsko obrazovanje, škola priprema učenike za studij u području društvenih znanosti i STEM područja. Postoje dvojezični programi na engleskom i francuskom jeziku. Što se tiče strukovnog obrazovanje nudi se tri stupnja (osnovni, srednji i viši) koji se izvode u školi ili na daljinu u sljedećim područjima: uprava, poljoprivreda, trgovina, marketing, IKT financije i logistika. Također se nude programi obrazovanja odraslih i prekvalifikacije.
Prema podacima uprave 60% učenika nisu podrijetlom Španjolci. Većina su djeca doseljenika iz Latinske Amerike i Afrike. Multikulturalnost u razredima je očigledna zbog npr. drugačije boje kože ili religioznih običaja pokrivanja kose kod učenica muslimanske vjeroispovijesti te imena i prezimena učenika. Učenika doseljenika ima toliko mnogo da bi se moglo reći da se na njih ne obraća posebna pozornost. Oni su jednostavno integrirani u razredne odjele, dobro funkcioniraju na nastavi te imaju društveni život unutar škole. Provedena je anketa među nastavnicima kako bi se dobio uvid u njihovo viđenje rada u multikulturanim razredima. Barijere s kojima se učenici i nastavnici najviše susreću u radu su: jezična barijera koja je veliki problem za otprilike 10% učenika, dok umjerene probleme ima dodatnih 40% učenika. Njihov akademski uspjeh ovisi o predmetu, a prema mišljenju nastavnika otprilike 9% postiže slabije rezultate. Posebna podrška potrebna je za 40% učenika iako trećina nastavnika smatra da nisu u dovoljnoj mjeri osposobljeni za rad u multikulturalnim odjeljenjima te da je najveći problem nedostatak specifičnih nastavnih materijala koji su im potrebni. Suradnja i uključenost roditelja su zadovoljavajući za više od 50% učenika dok poteškoće postoje s otprilike 10% roditelja koji imaju jezičnu barijeru.
Tijekom praćenja rada nastavnice su uočile da je ponašanje učenika na nastavi slobodno, da se rado javljaju za riječ te lako komuniciraju s nastavnicima i međusobno. Naglasak je na radu u skupinama i metodama koje od učenika traže angažiranost, međuovisnost i odgovornost. Svi nastavni materijali učenika su na tabletima tako da učenici u školu ne nose udžbenike. Svi hodnici u školi su ispunjeni šarenim panoima na kojima su izloženi radovi iz različitih predmeta ili pozivaju učenike da se uključe u različite aktivnosti i događaje. Jedna od zanimljivosti je i školski vrt u kojem se uzgaja povrće i aromatično bilje, a škola ima i „svoju“ mačku.
Nastavnice su u sklopu ove aktivnosti posjetile Alcalu de Henares u kojoj je organiziran sajam knjiga povodom Međunarodnog dana knjige te Madrid i Toledo.
Ovo je iskustvo bio vrlo zanimljivo i poučno pružajući uvid u sličnosti i razlike dvaju obrazovnih sustava, a posebice načine rada s učenicima različitih nacionalnosti što će i u Hrvatskoj uskoro postati realnost i potreba.
