ERASMUS+ USAVRŠAVANJE U FINSKOJ
Profesor Gospodarske škole Varaždin Marko Godinić boravio je od 23. do 28. ožujka 2026. godine u glavnom gradu Finske Helsinkiju, kao sudionik Erasmus+ edukacije na temu pristupa poučavanja o okolišu u finskom obrazovnom sustavu (Environmental Education in Finland: the Eco-social Approach). Prema izvješću World Happiness Reporta, Finska je ove godine deveti put zaredom proglašena najsretnijom državom na svijetu, a jedan od razloga tome zasigurno je i njihov odnos prema okolišu i suživot u skladu s prirodom, koju Finci kao narod iznimno cijene i u velikoj mjeri nastoje živjeti na društveno odgovoran i prirodno održiv način. Osim profesora Godinića, na edukaciji je sudjelovalo još 17 nastavnika koji su stigli iz četiri škole u Španjolskoj (osmero sudionika), dvije škole u Njemačkoj (četvero sudionika) i jedne škole u Grčkoj (petero sudionika).
Prvi dan edukacije bio je usmjeren na upoznavanje sudionika, organizatora i ciljeva edukacije. Provedene su uvodne aktivnosti s ciljem međusobnog upoznavanja i stvaranja pozitivne radne atmosfere. Na početku su sudionici ukratko predstavili sebe, gradove iz kojih dolaze te škole u kojima su zaposleni. Voditeljica edukacije, profesorica Mia Tortilla, također je predstavila sebe, tjedni plan rada i predviđene aktivnosti te očekivane ishode učenja. Poseban naglasak pritom stavljen je na razumijevanje finskog pristupa obrazovanju i njegove povezanosti s održivim razvojem. Polaznicima su objašnjene osnovne značajke okolišnog obrazovanja u Finskoj, raspravljalo se o važnosti suradničkog učenja i međunarodne razmjene iskustava, a također je istaknuta važnost aktivnog sudjelovanja sudionika tijekom edukacije.
Drugi dan započeo je posjetom središnjoj helsinškoj knjižnici Oodi, koja je predstavljena ne samo kao zgrada u kojoj se čuvaju i posuđuju knjige, već kao primjer mjesta za cjeloživotno učenje i održivi način života. Ostatak dana bio je posvećen analizi ekosustava i suvremenih okolišnih problema te ulozi nastavnika u razvoju ekološke svijesti učenika. Pritom su obrađeni pojmovi poput eko-anksioznosti i otuđenosti od prirode te njihov utjecaj na učenike i rješenjima kako ih prevladati, a naglašena je i važnost emocionalne dimenzije u okolišnom obrazovanju. Provedena je i terenska aktivnost „trash walk“ tijekom koje su sudionici analizirali količinu otpada u neposrednom okruženju, a njezin cilj bio je potaknuti razvoj svijesti o osobnoj odgovornosti za okoliš. Na kraju su predstavljene metode za poticanje kritičkog mišljenja i aktivnog sudjelovanja učenika u promišljanju o okolišu i okolišnim problemima.
Treći dan bio je usmjeren na održivi razvoj i odgovornu potrošnju. Na početku su predstavljeni UN-ovi Ciljevi održivog razvoja (Sustainable Development Goals) i njihova primjena u finskom obrazovanju te načini integracije tih ciljeva u nastavne aktivnosti i projekte. S druge strane, sudionici su analizirali globalne megatrendove i njihov utjecaj na budućnost društva te je u tu svrhu provedena radionica u kojoj su sudionici na temelju kartica s različitim primjerima mogućih nadolazećih društveno-okolišnih scenarija izrađivali pozitivne i negativne vizualizacije budućnosti koristeći igraće kockice. Time je zapravo naglašena važnost vizualizacije i praktičnog rada u učenju jer se vizualizacijom mogućih scenarija mnogo lakše, ali i snažnije prodire u čovjekovu svijest nego samo riječima. Raspravljalo se zatim i o problemu prekomjerne potrošnje i njenim posljedicama na okoliš, a posebna je pažnja pritom posvećena fenomenu brze mode i tekstilnog otpada. Analiziran je i problem marketinškog koncepta poznatog kao „greenwashing“, u kojem pojedine tvrtke daju obmanjujuće informacije o tome da su njihovi proizvodi, usluge ili način poslovanja ekološki prihvatljivi. Na kraju je istaknuta je važnost razvoja odgovornog potrošačkog ponašanja kod učenika te su predstavljeni primjeri aktivnosti i projekata kojima se mnogim stvarima može produljiti vijek trajanja.
Četvrti dan bio je organiziran kao terenska nastava na otoku Mustikkamaai, jednom od brojnih otoka koji su sastavni dio grada Helsinkija, a koji služe kao njegova „zelena oaza“ u kojoj, iako se nalazi vrlo blizu gradskom središtu, prevladava osjećaj boravka u prirodi daleko od urbane vreve. Aktivnosti na otoku odvijale su se u prirodnom okruženju kroz koncept „eco-social walk“, a naglasak je bio stavljen na iskustveno učenje i neposredno promatranje prirodnih procesa. Sudionici su analizirali povezanost društvenih i ekoloških sustava, razvijana je svijest o važnosti održivog upravljanja okolišem te se raspravljalo o mogućnostima primjene ovakvog pristupa u školskom okruženju. Istaknuta je važnost učenja izvan učionice za razvoj kompetencija učenika, a u to su se sudionici uvjerili i sami vidjevši nekoliko vrtićkih grupa djece kako dolaze i borave na otoku u prirodnom okruženju. Time je samo potvrđena činjenica da se u Finskoj djeca usmjeravaju prirodi od najranije dobi i da život i odrastanje u velikom gradu uopće nisu prepreka za to. Aktivnosti na otoku pridonijele su tako boljem razumijevanju koncepta održivosti, sudionici su razvijali vještine opažanja, analize i kritičkog razmišljanja, a naglašene su i uloga zajednice u očuvanju okoliša te važnost prirode kao obrazovnog resursa.
Pretposljednji danzapočeo je planiranjem i izradom scenarija u kojem bi sudionici ono što su naučili na edukaciji mogli primijeniti u vlastitom poučavanju o okolišu. Nastavnici su tako razvijali vlastite ideje za implementaciju okolišnog obrazovanja u svojim školama, uz prilagodbu sadržaja lokalnom kontekstu, koje su zatim predstavili i ostalim sudionicima, nakon čega je slijedila rasprava i razmjena povratnih informacija. Također je predstavljen i koncept fenomenološkog učenja i mogućnosti njegove primjene u nastavi, uz primjere interdisciplinarnog pristupa učenju, a raspravljalo se i o važnosti uključivanja lokalne zajednice u obrazovne procese. Na kraju je provedena završna refleksija o cjelokupnom programu koji je zaključen evaluacijom i dodjelom certifikata.
Posljednji dan edukacije realiziran je kao terenski posjet otoku Seurasaariju, još jednom otoku u širem centru Helsinkija, koji predstavlja vrijedan primjer povezivanja prirodne i kulturne baštine s konceptima održivog razvoja i okolišnog obrazovanja. Otok je poznat kao muzej na otvorenom u sklopu kojeg su prikazani tradicionalni objekti i način života iz različitih dijelova Finske, što omogućuje razumijevanje odnosa čovjeka i prirode kroz povijest. Tijekom posjeta analizirani su primjeri održivog korištenja prirodnih resursa u prošlosti, posebice u kontekstu gradnje i svakodnevnog života. Naglasak je na otoku stavljen na promatranje krajolika, šumskih ekosustava i obalnog prostora, čime su sudionici mogli uočiti važnost očuvanja bioraznolikosti. Raspravljalo se o ulozi zaštićenih područja u edukaciji i razvoju ekološke svijesti. Otok je pružio izvrstan primjer učenja temeljenog na mjestu, gdje se sadržaji povezuju s konkretnim prostorom i iskustvom, a analizirani su i elementi održivog turizma, s obzirom na to da je otok dostupan posjetiteljima, ali istovremeno i izvrsno očuvan.
