U sklopu Erasmus+ projekta mobilnosti – praćenje rada (job shadowing), profesorica Tatjana Škrlec-Čavlek boravila je od 2. – 6. veljače 2026. u Njemačkoj, u školi Engelbert-Bohn-Schule Karlsruhe u gradu Karlsruhe. Tijekom petodnevne mobilnosti imala je priliku promatrati nastavni proces, organizaciju rada škole te modele podrške učenicima u multikulturalnom okruženju.
Škola broji oko 1200 učenika, pri čemu velik postotak čine učenici iz različitih zemalja svijeta. Multikulturalnost se u školi promiče uvažavanjem svih različitosti te se ne doživljava kao teškoća, već kao vrijednost koja obogaćuje odgojno-obrazovni proces.
Posebna se pažnja posvećuje integraciji učenika različitih jezičnih i kulturnih pozadina.
Najveći izazov predstavljaju učenici koji dolaze bez ikakvog ili s vrlo slabim znanjem njemačkog jezika. Iako većina učenika nema značajnijih problema u svakodnevnoj komunikaciji, škola je razvila sustavan model podrške za one kojima je ona potrebna. Učenici koji ne poznaju jezik najprije pohađaju pripremne razrede, u kojima intenzivno uče jezik, najčešće tijekom jedne godine ili dvije godine, ukoliko je potrebno.
Ovakav model rada u školi sustavno se primjenjuje od 2022. godine, kada je u školu stigao veći broj učenika iz Ukrajine. Tada je dodatno organizirana intenzivnija jezična podrška kako bi se učenicima omogućila kvalitetna integracija u obrazovni sustav.
Škola ima savjetnicu za profesionalnu orijentaciju (Berufsberaterin) koja učenicima pruža informacije i podršku u planiranju buduće karijere i izboru zanimanja, također ima i školsku socijalnu radnicu (Sozialarbeiterin) koja učenicima pruža individualnu podršku u suočavanju s osobnim i školskim izazovima, pomaže u rješavanju konflikata, razvija socijalne vještine te djeluje kao poveznica između škole, obitelji i vanjskih institucija.
Uz to, u školi postoji i Sonderpädagoge (stručnjak za učenike s posebnim potrebama) koji radi s učenicima kojima je potrebna dodatna pedagoška pomoć, uključujući one s posebnim obrazovnim potrebama, te doprinosi inkluzivnom pristupu i prilagodbi nastavnih metoda.
Posebno me se dojmila aktivnost SMV-a (Schülermitverantwortung) – strukturiranog oblika vijeća učenika koji omogućuje učenicima da sudjeluju u donošenju odluka, predstavljaju interese svojih vršnjaka i aktivno se uključuju u život škole.
Nastavni sat traje 45 minuta, a između satova organizirane su kraće, desetominutne pauze. Učenici prije početka sata stavljaju svoje mobitele na za to predviđeno mjesto, a učionice se otvaraju iznutra, tako da svi oni koji kasne nastavu, moraju najprije pokucati, a zatim im nastavnik otvara vrata.
Odnos s nastavnicima je prilično blizak i učenici često imaju potrebu nešto reći ili pitati nastavnika.
Najveća pauza traje sat vremena kako bi učenici koji pohađaju nastavu tjelesne i zdravstvene kulture mogli na vrijeme stići do sportske dvorane koja je udaljena oko 20 minuta vožnje od škole. Škola trenutno gradi svoju sportsku dvoranu čime će nastava tjelesnog biti olakšana i učenici neće više trebati putovati.
Zanimljivo je spomenuti da nastavu struke obično izvode po dvoje nastavnika u jednom razredu, dok nastavu jezika izvodi jedan nastavnik.
Škola kroz pilot-projekt nastoji objediniti učenike iz triju razrednih odjela u jedan razred, vodeći pritom računa o njihovim postignućima i broju izostanaka.
Budući da je u školi prisutan veći broj izostanaka, cilj projekta je osigurati bolju organizaciju rada, veću odgovornost učenika te učinkovitije praćenje njihovog napretka.
Profesorica Škrlec-Čavlek sudjelovala je na nekoliko sati nastave stručnih predmeta (ekonomija i uprava) te na nekoliko sati jezika (njemački i engleski jezik).
Tijekom svih promatranih nastavnih sati uočeno je kako učenici međusobno surađuju i rade u poticajnom ozračju, uvažavajući pritom svoje različitosti i individualne posebnosti. U razredima je vidljiva kultura međusobnog poštovanja, tolerancije i otvorene komunikacije, što doprinosi pozitivnoj radnoj atmosferi i osjećaju pripadnosti.
Takav pristup ne samo da potiče akademski uspjeh, već i razvija socijalne vještine, empatiju i odgovornost učenika. Škole time jasno pokazuje da različitost smatra vrijednošću koja obogaćuje odgojno-obrazovni proces i doprinosi stvaranju uključivog i podržavajućeg školskog okruženja.
Ovo je iskustvo bilo vrlo zanimljivo i poučno pružajući uvid u drugačiji obrazovni sustav, a posebice s učenicima različitih nacionalnosti.
