Vesna Perhoč učiteljica je razredne nastave u Osnovnoj školi dr. Ivana Novaka Macinec. Već niz godina kreće “mic po mic” stopama svjetskih putnika. U svoju putovnicu bilježi impresije s putovanja, trekinga i pješačenja, od Uzbekistana, Turkmenistana, Perua, Camina de Santiaga do Mongolije i Grenlanda. 

Svoje putešestvije sa zadnjeg putovanje Vesna je podijelila kroz putopisno predavanje "KALALLIT NUNAAT - PRIČA O GRENLANDU" u našoj školskoj knjižnici. Dosad je iskusila putovanje s prijateljicom, s grupom sastavljenom od samih žena, s grupom bračnih parova, a ovo ljeto, od 23. lipnja do 3. srpnja, sveukupno trinaest dana putovala je s muškom ekipom, koju je predvodio poznati svjetski putnik, fotograf i putopisac Davor Rostuhar.

Gospođa Vesna odgovara:

Koje su Vaše najsnažnije impresije iz te zemlje vječnog snijega i leda?

 - Možda to što mi ovdje doma neke stvari uzimamo zdravo za gotovo. Sunce izlazi i zalazi. Imamo vodovod, imamo tekuću vodu. Sve se to podrazumijeva. Na Grenlandu sunce ne zalazi. Onda shvatite da ne mora biti sve onako kako smo ovdje navikli živjeti. Puno je suroviji način života. Grenlanđani moraju imati puno više volje i motivacije da svakodnevno rade neke stvari. Mi, s druge strane, imamo puno stvari na raspolaganju, a onda još, ja bih rekla, ‘gombamo’, kako mi Međimurci za takve situacije kažemo. Blagoslov je bio vidjeti uživo kita i uspjeti ga snimiti fotoaparatom. U nekim hostelima nema tekuće vode, a ni grijanja. Toliko je hladno da ni na stolicu ne možete sjesti.

  Na Grenlandu ste bili u vrijeme kada dan traje doslovno dvadeset i četiri sata. Kakav je to osjećaj?

 - U vrijeme kada smo bili tamo cijeli dan je bio polarni dan, što znači da je cijeli dan bio - dan. Dvadeset i četiri sata traje dnevna svjetlost. To je jedno posebno iskustvo. Tek kada krenete na spavanje onda shvatite da ipak postoji nekakav unutarnji bioritam. Bez obzira što je vani danje svjetlo, možete prespavati. Na Grenlandu ima regulirano radno vrijeme bez obzira što je stalno dan. Postoji vrijeme kada se ide spavati, kada se ujutro ustaje. Zanima me kako to izgleda kada je tamo noć.

 Kako danas žive Grenlanđani?

 - Ljudi se bave ribolovom i lovom i rezbare od kostiju nekakve male predmete. Nažalost, zbog globalizacije, zatopljenja i svega toga što se događa u svijetu Grenlanđani su prisiljeni mijenjati svoj način života. To im pada dosta teško. Recimo, zbog zatopljenja nema više slobodnog ulova. Dobili su limit koliko kitova smiju uloviti, sjevernih medvjeda i slično. Sada oni gube posao. A to je jedino što su mogli i što znaju raditi. Imaju dvije tvornice za preradu ribe, ima dosta nezaposlenih, a ima i problema s depresijama zbog dugih noći koje traju po četiri-pet mjeseci. Za naše pojmove tamo je sve iznimno skupo. Za jednu čokoladicu treba izdvojiti i do četrdeset kuna.

Zasigurno planirate neki novi cilj, novo putovanje?

 - U svaku zemlju u koju se čovjek otputi ima za naučiti nešto novo, za posjetiti, upoznati sebe, druge krajolike. Svaka je zemlja posebna. Učite nešto novo. Upoznajete drugačije ljude. Prihvaćate različitosti. Shvaćate da je različitost koja postoji bogatstvo. I na neki način ta iskustva prenose se na svakodnevni život. Putovati svakako vrijedi. Vidjet ćemo.